U prethodnom broju osvrnuli smo se na neke od oblasti koje u praksi najčešće dolaze u fokus poreskih kontrola. U nastavku izdvajamo dodatne segmente poslovanja u kojima se, zbog specifičnog poreskog tretmana, najčešće otvaraju pitanja tokom inspekcija.

Troškovi reprezentacije i poslovni pokloni

Troškovi reprezentacije su u poslovanju uobičajeni i često prate poslovne sastanke, događaje ili saradnju sa poslovnim partnerima. 

U praksi, ključni fokus nije samo na vrsti troška, već na njegovoj svrsi i dokumentovanosti. Svaki trošak reprezentacije treba biti potkrijepljen dokumentacijom koja jasno ukazuje da je isti nastao u poslovne svrhe, uključujući informacije o učesnicima sastanka, povodu i vezi sa poslovanjem društva.

Kada je riječ o poklonima, važno je napraviti razliku između poklona koji imaju karakter reprezentacije i onih koji se mogu smatrati promotivnim materijalom. Posebna pažnja se posvećuje tome da pokloni ne predstavljaju prikrivenu naknadu za izvršene usluge ili druge oblike protučinidbe, već da su zaista u funkciji poslovne saradnje i odnosa sa partnerima. Pokloni do 20 KM sa logom firme u potpunosti se priznaju kao marketinški trošak, dok pokloni iznad tog iznosa, bez obzira na logo, prema mišljenju PU FBiH predstavljaju porezno nepriznat rashod.

S obzirom na propisana ograničenja za poresko priznavanje ovih troškova, pravilna klasifikacija i potpuna dokumentacija predstavljaju ključni element usklađenosti.

Zalihe robe i inventura

Kod društava koja posluju sa robom ili materijalom, inspekcija se u praksi ne zadržava samo na tome da li je godišnja inventura formalno provedena, nego posmatra i da li firma tokom godine stvarno prati stanje zaliha i da li knjigovodstveni podaci odgovaraju onome što se nalazi u skladištu, prodajnom prostoru ili proizvodnji. Upravo tu najčešće nastaju problemi: roba je evidentirana u poslovnim knjigama, ali je u stvarnosti nema, postoji višak koji nije knjižen, roba je oštećena ili zastarjela, ili je vrijednost zaliha u knjigama nerealno prikazana.

Zbog toga je u praksi važno da društvo ne čeka kraj godine da utvrdi problem, nego da redovno usklađuje knjigovodstveno i stvarno stanje, posebno ako posluje sa robom koja brzo cirkuliše, ima rok trajanja ili postoji povećan rizik od kala, rasipa, loma ili krađe. Kada se utvrdi manjak, nije dovoljno samo knjižiti razliku. Potrebno je imati jasan trag o tome kako je manjak nastao, ko je bio odgovoran za isti te kako je takva razlika računovodstveno i poreski tretirana.Ako se radi o gubicima nastalim prirodnim uticajima (isparavanje, sušenje, truljenje) ili manipulacijom (lom ambalaže) takav rashod je neoporeziv ako je unutar propisanog normativa. Normativ se utvrđuje internim pravilnicima kompanije a u skladu sa zakonskim propisima. Pravilnik o primjeni Zakona o PDV-u propisuje Normativ za utvrđivanje rashoda na koje se ne plaća PDV.

Normativ.

Stipendije, donacije i sponzorstva

Stipendiranje se često posmatra kao jednostavna i korisna podrška obrazovanju, ali sa poreskog aspekta ova oblast traži dosta više pažnje nego što se na prvi pogled čini.

Prema Zakonu o porezu na dohodak FBiH stipendija učenika i studenata na redovnom školovanju je neoporeziva do 75% iznosa prosječne neto plaće u FBiH prema posljednjem objavljenom podatku nadležnog organa za statistiku.

Zakon o porezu na dobit FBiH priznaje kao rashod stipendije date učenicima i studentima koji nisu povezana lica sa poreznim obveznikom i koji su na redovnom školovanju u BiH do iznosa propisanog zakonom.

Slično važi i za sponzorstva, gdje se često postavlja pitanje da li trošak ispunjava uslove za poresko priznavanje i da li postoji odgovarajuća dokumentacija koja potvrđuje svrhu isplate.

Ključna razlika između donacije i sponzorstva je u postojanju protuusluge – dok se donacija daje bez naknade, sponzorstvo podrazumijeva određeni oblik reklame ili promocije za davaoca. Poreski tretman ovih isplata direktno zavisi od njihove suštine, zbog čega pogrešna klasifikacija između donacije i sponzorstva može imati konkretne posljedice na obaveze društva.


Markart tim